21 Nov 2011

Reč učenice: Jelena (Amira)

254584_1942560017484_1646996944_1899163_6766165_n Volim Orijentalni Ples


Evo konačno da nadjem vremena da I ja napišem nešto malo o mom interesovanju za orijentalni ples. Moram da priznam da moje interesovanje uopste za ples ne datira od malih nogu kao kod mnogih mojih plesnih drugarica. Zapravo, kao mala ja sam bila izuzetno smotana i bukvalno nisam imala ritma za bilo kakvo igranje. I ta „smotanost“ je trajala prilično dugo, štaviše tek pre par godina sam se oslobodila u tom smislu. Orijentalni ples me je zainteresovao u četvrtoj godini srednje škole kada sam sa drugaricama iz odeljenja sticajem okolnosti radila prezentaciju za Novi Pazar pa je jedna drugarica dosla na ideju da pozovemo jednu plesačicu da nam odigra kao završnica prezentovanja. To je bio prvi put da sam uzivo gledala nastup orijentalne plesačice i bukvalno od tada samo o tome pričam. Nakon toga sam kod te devojke krenula na časove i išla nekih par meseci. Za to vreme nismo imale nikakve nastupe. Onda sam prestala iz finansijskih razloga i od tada (evo ima već tri godine), pokušavam da krenem na časove. Problem je u tome što nisam bila istrajna u svojim željama, pa zato nisam dozvolila sebi da napredujem. A onda je jednog dana slučajno na facebook-u iskočio banner Škole Salome, i tu nije bilo više razmišljnja. Uglavnom nisam imala podršku od mojih bližih što se toga tiče, ali nisam želela da dozvolim da me opet sputaju u ostvarenju mog sna. Inače, moja dva životna sna su da se bavim orijentalnim plesom i da radim kao turistički vodič :)


I eto, sad ima dva meseca kako idem na časove orijentalnog plesa i mnogo me to čini srećnom. Iako dva meseca nije veliki period, bilo je dovoljno da počne da me menja. Postala sam samouverenija, pozitivnija, i čak mi dobro idu i ostali aspekti života. Neverovatno je koliko tih dva sata nedeljno mogu da utiču na dobro raspoloženje koje traje, i traje, i ne prestaje jer se stalno obnavlja :) Ranije je bilo puno trenutaka u mojoj svakodnevici kada nisam raspoložena. A sada, vrlo su retki i gotovo da ih i nema. A kada se i pojave, samo pustim neku muziku i krenem da igram. Dovoljna je čak i jedna pesma. Uskoro moja grupa ima prvi nastup, i iako imam tremu, jedva čekam da dođe taj dan. A u međuvremenu, željno ću iščekivati svaki naredni čas.


Veliki pozdrav za sve „salomice“ i našu divnu instruktorku :)

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...