26 Jan 2013

Reč učenice: Nataša (Warda)

Nataša je jedna sjajna dama oko koje pirka vetrić nekih elegantnijih otmenih vremena. Vredna, odmerena i pozitivna, ali uvek malko povučena. Kada mi je stigla poruka od nje da je i ona napisala tekstić za rubriku Reč učenice bila sam oduševljena! Nisam očekivala veliko otvaranje. Međutim, prava emocija je udarila tek nakon što sam pročitala tekst. Uživajte, u ovom tekstu za koji znam da nije preuveličavanje, prenemaganje i blebetanje, već suva istina i osećanje :)

O časovima orijentalnog plesa

419876_283425898397270_2009588556_n Ponesena predivnim i emotivnim tekstovima svojih "koleginica" sa plesa, rešila sam i ja da napišem koju reč.

Iako sam tek sa 26 godina krenula na orijentalni ples, mogu reći da me je oduvek privlačio, čak sam se i u nekoliko navrata raspitivala za škole orijentalnog plesa ali sam iz različitih razloga odlagala polazak na časove. Mada mogu reći da mi zbog toga uopšte nije žao jer mislim da sam ipak krenula u pravo vreme i kod prave instruktorke i tako upoznala i zavolela ples na pravi način. Sada sam potpuno sigurna da nikad nije rano ili kasno za početak bavljenja orijentalnim plesom. Kao i to da za rekreativno bavljenje plesom nije potreban ni talenat već samo volja i želja. Na ples idem godinu dana i sedam meseci, potpuno rekreativno, možda sam par puta provežbala nešto kod kuće, hoću reći idem da se opustim i uživam. Godinama sam išla na aerobik, razne fitnes programe i u teretanu, ali mi ništa od toga nije održalo pažnju duže od par meseci, menjala sam programe, instruktore i teretane, ne zbog toga što su bili loši već zato što su obično posle izvesnog vremena časovi postajali monotoni i dosadni. Sa plesom je skroz drugačije, jedva čekam svaki sledeći čas da vežbam i naučim nešto novo i naravno nikada nije dosadno niti monotono. Tome doprinose naravno i koreografije koje učimo i vežbamo. I sa njima počinje i drugi deo priče vezan za ples, nastupi. Nikada nisam ni sanjala da ću javno nastupati i igrati na sceni, nekako sam mislila da to nije za mene. Ali jednostavno cela atmosfera me je ponela pa sam čak i nastupala nekoliko puta. I sve to, pripreme, organizacija i druženja oko nastupa i koncerata su jedno prelepo i vredno iskustvo. Posebno mi je bila čast da igram na godišnjem koncertu naše škole kao i humanitarnom koncertu za Anđelu. Ti trenuci i emocije, mislim da su oni koji se pamte ceo život. I svakako sam kroz ples upoznala sebe na jedan novi i drugačiji način.

Osim što se kroz časove orijentalnog plesa, stiče nova veština, oblikuje telo, stiče i održava kondicija, vežbanje doprinosi celokupnom poboljšanju fizičkog i psihičkog stanja organizma. Često na časove jedva dođem, umorna, nervozna, nezadovoljna i neraspoložena, na njima budem i dekocentrisana ali se tokom njih, već nakon zagrevanja, u potpunosti opustim i rasteretim, smejem i sa njih uvek krenem vedra i raspoložena.

I za kraj, časovi orijentalnog plesa i škola Salome jesu i prilika da se upoznaju mnoge devojke pa i steknu nove drugarice i prijateljice. Na plesu sam upoznala mnogo različitih devojaka, zanimljivih i posebnih na svoj način. Izdvojiću instruktorku Iris veoma posvećenu i ambicioznu, ovako svestranu, informisanu i obrazovanu. Sve više volim da sa njima provodim vreme i razgovaram, da se družimo i smejemo. I slobodno mogu reći da sam kroz ples, skroz spontano, stekla i nove drugarice i prijateljice.

Nataša Manakoski

Reč učenice: Ana Pavlović (Yasmin) - 2.deo

Evo još jednog teksta moje drage učenice, a sada i prijateljice, Ane Pavlović u već dobro poznatoj rubrici na našem sajtu – reč učenice. 

***

Šta mi je bilo omiljeno u 2012.-toj godini?

405043_400227873383738_402025904_n Drage moje, dugo sam razmišljala o ovome. Tražila pravi odgovor, ali iskrena da budem – ovo je jedno od težih pitanja koje sam dobila u poslednje vreme. Teško je odgovoriti u jednoj rečenici, mnogo toga se dogodilo u 2012.-toj, stoga – kakvo pitanje, takav i odgovor

Početak 2012.-te godine je obeležila moja čvrsta odluka da učinim nešto što će promeniti moj dotadašnji život, samo nisam bila ni svesna koliko će se moj život ZAISTA promeniti…

Ja, kao majka dvoje dece, sa “čudnim” radnim vremenom i “odličnim” izgovorima, uljuljkala sam se u kolotečinu svakodnevnice… Pustila sam da vreme prolazi, da se kilogrami “lepe” i svakim danom sam postajala sve tromija, bezvoljnija i nezadovoljnija svojim životom.

S obzirom da imam porodicu koju volim, da radim posao koji volim i da sam uvek imala višak energije i pozitivan stav o životu – ovo stanje u kom sam se našla, nikako mi nije prijalo….

Bila mi je potrebna promena – pod hitno!

Početni korak bila je DIJETA! Novi režim ishrane, prilagodjen meni, pomogao mi je da se, delimično, rešim viška kilograma koji me je mučio.

Zatim, trebalo je “pokrenuti se”, vratiti onu nekadašnju energiju i elan. Samo – kako??? Iskreno, ja nisam sportski tip – umorim se i dok gledam prenos neke utakmice, ili kako drugi vežbaju i trče…

Jedina aktivnost koju ja zaista volim je ples! Dugo sam se bavila folklorom, jedno vreme i klasičnim i latino plesovima, a jako kratak period sam provela učeći orijentalni ples. Kratak – ali sasvim dovoljan da ga zavolim….

Stoga mi je ta ideja – orijentalni ples, ponovo – zvučala kao pravi izbor za mene.

Zahvaljujući divnim tekstovima naše mile instruktorke Iris Salome, kao i utiscima učenica, odluka je “pala” – Škola orijentalnog plesa Salome je prava škola za mene!

Kako bih provodila što više vremena sa svojom 12-godišnjom ćerkom, zajedno smo se upisale na ples… Sin, desetogodišnjak, je provodio vreme sa tatom – trenirajući stoni tenis, a nas dve devojke smo pronašle ples

Tada, 6. marta 2012.-te godine, počeo je moj novi život, život u Salome porodici i niz lepih dogadjaja, koji su obeležili ovu godinu.

Pokušaću svega da se setim, jer je svaki od njih bitan za mene i moj život…

Prvenstveno, samim dolaskom u školu, stekla sam divne prijateljice – za ceo život. Devojke koje su već igrale u starijim grupama, nas – početnice iz novoformirane grupe Yasmin, prihvatile su raširenih ruku, sa osmehom, uz puno podrške i ljubavi.

A naša grupa – to je već posebna priča. Sedam devojaka i ja, apsolutno različitih i po karakteru, i po izgledu, i po godinama ( ja sam najstarija u grupi, moja ćerka je najmladja) – posle prvog časa smo disale kao jedna…

Usledili su časovi, ispunjeni smehom, prvo Salomiranje, druženja uz pićence i čašicu razgovora u omiljenom kafiću… Prvi rastanci… Jedan od težih momenata u 2012-toj godini, ali – i ti teški momenti imaju svoju “vedriju” stranu…

Prva nas je napustila Vanja, naša duša mila – morala je da prestane da pleše, ne svojom voljom … Život joj je tako nametnuo, a zatim posle prvog nastupa i Nevena, naše ćutljivo pile…
Ali, iako nisu više sa nama na časovima, one su i dalje deo grupe Yasmin, još uvek su dirljivi naši susreti – prepuni emocija, zagrljaja i suza… Još uvek ih volimo kao i pre…

Zatim, prvi nastup – mnogo nervoze i one pozitivne treme, iskrena i nesebična pomoć devojaka iz starijih grupa i prvi aplauz, kao nagrada za tri meseca vrednog rada…

U nekom momentu, pred taj prvi nastup, moja ćerka je želela da odustane od orijentalnog plesa… Iz razloga, samo njoj poznatih… Ali, ja sam tu želju poštovala – nisam želela da je forsiram na nešto što joj ne prija ili što ne želi… A onda, posle mesec dana pauziranja, na jednom od časova (došla je samo “da vidi devojke”) – potekle su iskrene suze: “Iris, ja želim da se vratim, da igram sa vama…”

Bila sam presrećna…

Kako je vreme prolazilo, mi smo sve više napredovale u plesu, sin je napredovao u stonom tenisu – donosio medalje sa turnira, i sve se odvijalo kao u nekom prelepom snu…

Bila sam zaista presrećna i ponosna.. Na svoju decu, na njihove uspehe i jaku volju, ali i na sebe…

Mi smo zajedno šile kostime, naše prve kostime za orijentalni ples, i sam taj proces nas je zbližio, učinio još ponosnijima – kada smo videle svojih ruku delo, a pri tom smo se fenomenalno družile i zabavljale…I izgledale zanosno na humanitarnom koncertu “Krila za Andjelu”, u UK “Vuk Karadžić”…

Na tom koncertu sam imala priliku da plešem “rame uz rame” sa svojom ćerkom, za zdravlje jednog deteta – za nečiju ćerku… Koliko majki može da se pohvali time?

Trenutak, kada moja Saša iznosi poklon malenoj Andjeli, pamtiću do kraja života…

Sledi humanitarni nastup u Gaučosima, ponovna radost i uzbudjenje… A zatim i nova tehnika, nova koreografija – drum solo… i Nova Godina…

Verujte mi, petnaest dana razdvojenosti od mojih devojaka i od plesa bilo mi je kao najgora kazna… Jedva sam čekala da se vratim na čas, kao sa dalekog puta.. Da se vratim svojoj porodici…

Kad se sve sabere i oduzme…

Lenja, troma i bezvoljna žena, sa svojih 93 kilograma i 34 godine, posle deset meseci provedenih u Školi orijentalnog plesa Salome – postala je ponovo srećna, zadovoljna žena, puna samopouzdanja i energije, žena koja ponosno nosi 35-tu godinu i 15 kg manje!!!

Žena koja ima podršku i ljubav, utehu i podstrek u svakoj svojoj Salome sestrici…

Malo li je?

A ako bih morala, u jednoj rečenici, da kažem šta mi je bilo omiljeno u 2012.-toj godini – definitivno je to magija orijentalnog plesa i neverovatna energija, ljubav i snaga, koju je u moj život unela Iris Salome i Škola orijentalnog plesa Salome…

Zato, u moje ime i ime moje dece, mojih voljenih – hvala Iris…

Ana Pavlović, 25.1.2013.

7 Jan 2013

Reč učenice: Jelena (Zahra) - 2.deo

Na kraju prethodne 2012. godine postavila sam pitanje svojim učenicama šta im je bilo omiljeno što su naučile te godine, bilo da je u pitanju pokret, činjenica, stil, koreografija… Neke devojke su mi odgovorile u par reči, a kao i uvek našlo se i onih koji odgovore daju u vidu romana. Po drugi put imate priliku da čujete Jelenu i kako je plesna 2012. izgledala u njenim očima :)

My happiness <3

by Jelena Mrdjenovic on Friday, 4 January 2013 at 01:27 ·

Ne brini Iris, nisam zaboravila na pitanje koje si postavila svim Salomicama, vec nisam nikako mogla da nadjem dovoljno vremena da ti odgovorim, s obzirom da odgovor nikako ne moze biti kratak :) 

430674_283421795064347_1670413218_nNe mogu a da ne kazem da je ples ono sto mi je ovu godinu ucinilo posebnom. Lose mi je pocela godina, to ne zna mnogo ljudi, ali gubitak osobe koja mi je znacila najvise u zivotu samo ples je mogao da ucini manje bolnim. Spremanje nasih prvih kostima, naseg prvog koncerta, Fata Morgane, krajem februara, druzenje sa devojkama, puno smeha, treme, suza radosnica kada je nasa draga instruktorka otvorila koncert...sve to ne mogu opisati recima, razumeju me oni koji su iskusili nesto slicno. Kada sam krenula na ples bila sam u grupi koja se zvala Amira. Nakon koncerta, negde pocetkom marta, Iris mi je predlozila da predjem u tadasnju grupu Nur, danasnju Warda. To je bio moj prvi veci napredak. Nije bilo vece srece od moje tada. Devojke iz Warde su me super prihvatile, zbog cega su mi dosta olaksale prelazak. Ubrzo smo imale nastup u Gaucosima, zatim obelezavanje World Belly Dance Day-a, u maju. Opet druzenje, smeh, punooo pozitivne energije, i neverovatno mnogo ljubavi i podrske medju nama Salomicama, sto mislim da se moze videti iz publike na svakom nastupu. Posle WBDD-a radilo se puno, ucile se nove koreografije, nove tehnike. Moja grupa je tada ucila velove...nikad necu zaboraviti bolove u rukama i otkrivanje novih misica za koje nismo znale da postoje, dok u ruke nismo uzele naizgled veoma lagan veo :) Ubrzo posle, pocele smo da ucimo veseli shaabi, i bilo je nemoguce da neko ode neraspolozen sa casa. Tacnije, mislim da je to u nasoj skoli sasvim normalno. Sa svakog casa svaka devojka iz nase sale izlazi nasmejana! Iako sam mislila da nece biti moguce, i taj cilj mi je tada delovao nedostizno, otprilike negde u julu mi je Iris rekla da cu poceti polako da idem na casove najstarije grupe, Zahre. Da ste videli tek te srece i mog hvalisanja svim ljudima, i koje to zanima i koje ne zanima :) Ako se dobro secam, negde u avgustu sam pocela da idem na Zahrine casove, ali uporedo sa Wardom, dok ne postignem nivo koji ima Zahra. To je moj drugi veliki napredak, i mnogo sam srecna jer mi ples mnogo znaci u zivotu. I opet nove tehnike, nova koreografija, novi nastupi... Zatim radionica sa Nikom, puno napornih sati, ali opet zavrsenih sa osmehom... Koncert za Andjelu, gde smo opet sve bile kao jedna... Moram napomenuti da nasi casovi nisu striktno ucenje plesa...nikad nisu ni bili...uvek se prozimalo druzenje, i kako vreme prolazi ima ga sve vise.. Cesto nam casovi prodju u nekom nasem "glupiranju" da stalno govorimo kako bi bilo zanimljivo kad bi se sve to zabelezavalo, pa da se jednog dana smejemo tome :) Nikako ne mogu da izostavim dan kada mi je moja draga Nina saopstila da cemo poceti da ucimo njenu koreografiju i da cemo je predstaviti na sledecem nastupu...koja sreca, eeee :) Novogodisnje Salomiranje u Divanu, i nas mega cas, ujedno i poslednji cas u 2012. godini bili su za pamcenje, i ne mogu da se nagledam slika koje su ih zabelezile...

I kad se sve sabere i oduzme, tesko da mogu nesto da izdvojim kao posebno. Znam samo da sam, bar za sada, shvatila da od stilova najvise volim klasiku. Jedva cekam svaki sledeci cas, i jedva cekam svaku novu koreografiju, novi stil, novi pokret, novu kombinaciju...svaki sledeci nastup. Stekla sam dobre prijatelje, sami ce se pronaci. I srecna sam sto je moja divna seka krenula na casove, jer zelim da bude srecna i ispunjena kao ja. Volim orijentalni ples, i sumnjam da postoji nesto na ovom svetu sto bi tu ljubav moglo da umanji. I volim puno moje Salomice, jedva cekam nase sledece druzenje..ljubim vas sve :)

Reč učenice: Nina (Zahra) - 4. deo

Na kraju prethodne 2012. godine postavila sam pitanje svojim učenicama šta im je bilo omiljeno što su naučile te godine, bilo da je u pitanju pokret, činjenica, stil, koreografija… Neke devojke su mi odgovorile u par reči, a kao I uvek našo se i onih kojiodgovore daju u vidu romana. Po četvrti put imate priliku da čujete Ninu i kako je plesna 2012. izgledala u njenim očima :)

2012. godina jedne male Zahre :)

by Šaškolina Salomé on Monday, December 31, 2012 at 4:51pm ·

Postavili su mi pitanje sta mi je bilo najdraze u protekloj godini sto se orijentalnog plesa tice i sta je na mene ostavilo najveci utisak... Za jednu ludu mene je jako tesko i da mislim o tome, a kamo li da izdvojim nesto posebno, tako da cu kroz ovu kratku pricicu sumirati citavu godinu i pokusati da na kraju donesem zakljucak i tako odgovorim na to pitanje.

Godina je pocela jaaaako lepo! Pripreme za nas prvi koncert su tekle dobro i sve smo bile jako euforicne. Nakon dugog cekanja napokon su nam stigle nase divne suknjice i velovi, a i uspesno smo zavrsile sivenje nasih prvih kostima. Nema vece srece od nase kada smo prvi put obukle svoje kostime :) Docekale smo i taj februar. Ne moram mnogo da govorim o koncertu jer vec postoji ceo tekst o tome. Odvojila bih samo jednu rec kojom bih opisala nas koncert prvenac, a to je: MAGIJA!!!

Ubrzo potom su otvorene dve nove grupe, nove devojke pune elana, volje, zelje za ucenjem, vredne, radne, a sto je najvaznije - predivna stvorenja koja su se savrseno uklopila u nas Salome svet :) U martu sam imala priliku da prisustvujem koncertu plesne skole Leila gde sam srela svoju plesnu ljubav :D Dovoljno je samo da kazem ALEKSEJ!!! Covek koji je promenio moje misljenje o muskom orijentalnom plesu! Bila sam "okoreli protivnik"! Jasan dokaz da je sve ipak moguce :) U maju smo imale nase tradicionalno obelezavanje World Belly Dance Day-a :) Ove godine je napravljen presedan, Iris je pozvala sve skole u Srbiji da se jave ukoliko zele da ucestvuju. Bilo je malih peripetija, ali na kraju i nije bilo toliko lose. Mislim da smo sablasnoj zgradi BIGZ-a unele malo svezine i lepote makar na tih par sati :) Leto je proteklo radno i vredno. U glavnom za nas nekoliko koje smo ostale kod kuce tokom leta :D Neke su uzivale za nas na svim tim morima :D Nije ni nama bilo lose, moram da priznam.. ma daleko od toga :D Ubrzo je dosao septembar, pocela nova plesna sezona. Pripreme za nasu prvu radionicu su bile u toku. Ugostile smo prekrasnu Niku Mlakar koja je sa nama podelila svoju caroliju i zauvek ostavila neizbrisivi trag u nasim srcima! U oktobru sam postala i zvanicni asistent drage mi instruktorke i tako napravila korak blize ka ostvarenju jednog od mojih zivotnih snova! Pocela sam da radim uz nju sa pocetnom grupom i malo je reci da sam presrecna zbog toga! Prezadovoljna sam jer su devojke takve kakve jesu - prelepe, prepune energije, zeljne znanja! Prihvatile su me vise nego odlicno, a isto tako i ja njih. Volim, ma obozavam da svoje umece delim sa onima koji to zele da prihvate, a one su pravi kandidati upravo za to. Sjaj u njihovim okicama kada im nesto pomognem je neprocenjiv! Kada smo izvele nasu goscu Niku posle radionice u grad, jedna od "mojih" ucenica je svom drugaru pokazala tvist i rekla: "Ona me je ovo naucila!" :) U tom momentu mi je srce bilo prepuno i narasla sam kao kvasac :D Ova mala plesna dusa zivi za takve momente! Ubrzo je stigao i novembar. AH! Mesec koji mi je definitivno obelezio ovu godinu! Svima je poznato da mi je 12. novembra rodjendan i da sam tog dana posebno srecna i raspolozena. Moje divne Salome su ucinile da se ja osetim posebnom! Znam, one to meni govore i pored rodjendana (ovo sam posebno naglasila zbog my girl Ane xD ). Za mene je rodjendan nesto jako posebno, a moje devojke su uspele da ucine nestoooo neverovatno! Neko sam koga je tesko nesto sakriti, a tako ga i iznenaditi, ali su one to uspele!! Nikada necu zaboraviti taj dan i nikada necu moci da kazem dovoljno puta HVALA svim mojim devojkama koje su ucinile da pamtim 26ti rodjendan doveka! Volim kada moji dragi ljudi dozive moj dan na nacin koji ga dozivljavam ja. VOLIM VAS!!! Zatim je usledila moja druga radionica sa prekrasnom Azizom!!! Malo je reci da sam upila svaki detalj i da sam uzivala u svakom trenutku uceci od nje i plesajuci sa njom tj pored nje. Ne preterujem kada kazem da je moja energija identicna sa njenom i da sam se potpuno prepoznala u njoj. Mnoooogooo sam srecna jer sam ucila od jednog takvog profesionalca i jedne takve plesne duse. Decembar je bio radan, punom parom su se radile koreografije, sve grupe su zavrsavale i davale svoj maksimum (hahahah, Jeco - posebno nas dve u prethodnih nekoliko casova ahhahaha!). Bilo je tu i novih koreografija ucenica. Naravno, presrecna sam i moram da naglasim da obozavam kada sam nekome pokretac i inspiracija! Napravila sam novu koreografiju koja je za mene prestavila izazov obzirom da je potpuno nesto drugacije od onoga sto su svi navikli od mene i ostavila sam svoju dusu u to, a moje drage dame su to uspele da prepoznaju i teraju me da im plesem kad god imaju priliku za to :) Hehehe! A meni sve teskooooooooooooooooooo... xD Tako su neke devojke pocele da prave svoje prve koreografijice, neke su dovrsile davno zapocete.. U glavnom predivno!!! Na kraju smo imale nase Novogodisnje Salomiranje, a zatim i zajednicki cas gde se plesalo, pevalo, smejalo, veselo, veselo, veseloooo!! Divan nacin da se zavrsi godina.

Ovde sam iznela sve ukratko bez datuma, slika i puno detalja. Sada kada pogledam iza sebe... Prvi kostimi, prva godina mog treniranja, koncert prvenac za godisnjicu skole, mnogo humanitaraca u Gauchosima, predivan koncert za nasu divnu malu Andjelu, prva radionica, druga radionica, gomila kovanja planova za iznenadjenja, mnogo zajednickih izlazaka i druzenja... Volim kada svojom ljubavlju prema plesu uspem da doprinesem makar malo onima kojima je pomoc najvise potrebna. Presrecna sam jer mi moj ples to omogucava! Hvala svima koji su se odazvali na moje pozive i svojim dolaskom ucinili jedno dobro delo. Sigurna sam da ste zbog toga ponosni na sebe i da je vredelo, jer takve stvari uvelicaju osobu kao coveka. Meni je proteklu godinu ispunio ORIJENTALNI PLES! I pored svih problema koje sam imala, a bilo ih je mnogo, orijentalni ples je ucinio da se vratim u moj savrseni mali svet, ucinio da se izdignem iznad svega, da prodisem, ucinio da funkcionisem, da se iskreno nasmejem, ucinio da upoznam osobe koje u zivotu vredi imati i ucinio da shvatim da sam ja bogat covek jer ih imam pored sebe. Nasa divna, mala, roza sala ima svoju magiju, ima svoju dusu! Kada sam sve ovo sumirala dosla sam do zakljucka da je odgovor na postavljeno pitanje: LjUBAV!!! Ona iskrena, veeeeeelika, beskrajna ljubav!!! Znam, Iris, da to nije konkretan odgovor na tvoje pitanje koje se odnosilo na casove :D hehehehe :D Sta da se radi kada osecam da je odgovor na pitanje ljubav :) hehehe evo i za tebe: najvise sto mi se dopalo od svega sto smo ucili jeste shaabi. Ove godine sam ucila da plesem velom, shaabi, tehniku klasicnog egipatskog stila i zapocela orijental-flamenko fuziju i sve propraceno koreografijama koje su mi predivne,  ja sam srecna svaki put kada se radi nesto novo i prosto ne mogu da docekam sledeci cas (i priznajem da sam presrecna sto me to drzi i dalje isto kao i na samom pocetku), ali moram da priznam da mi je najvise prijala energija koja se protezala po sali kada smo radile shaabi. Sve smo nekako bile posebnog raspolozenja, nasmejane i vesele. :)

Drage moje Salome, zelim da vam se zahvalim jer ste upravo to sto jeste - pravi ljudi! Posebne, iskrene, pozitivne, drage, prelepe! Volim, ma obozavam jer su Salome upravo to: UNIKATNE!!! Devojke moje, zelim da ove godine nastavimo da budemo to sto jesmo - najbolje! Da dajemo sve od sebe kao i do sada, da ostavljamo svoje srce u sali i na sceni :) Mnogo vezbe, mnogo rada, truda, boooola :D SWEET PAIN! Mnogo lepih koreografija, novih tehnika, povrh svega mnogo uzivanja u svemu tome :) Nisam nikoga imenovala posebno, prepoznacete se i same, znate vi koliko vas volim i koliko mi znacite!!!

Za kraj bih citirala samu sebe :D

"Orijentalni ples je jednom recju MAGIJA!

Preporucujem svakoj devojci/zeni, ne iz razloga sto je to moj ples i sto zelim da "namamim" ljude u moju skolu.. daleko od toga. Preporucujem iz razloga sto je to zasigurno jedan veliki plus u zivotu jedne zenske osobe jer "radi" i na osecanjima i na fizickoj spremnosti. Zatim, atmosfera koja se proteze u sali dok pratimo taktove muzike i smejemo se do besvesti. Zatim onaj prelepi osecaj kada stupis na scenu i prestavis se ljudima (za mnoge) novim nacinom izrazavanja. Tu dozu euforije jednostavno zelim svima da osete i zato preporucujem ovaj moj lepi, prelepi, orijentalni ples :)

Procisti dusu, profiltrira srce, prosiri vidike, ucini da sebe volis i postujes, ucini da je ceo svet tvoj u momentu kada to pozelis. :)"

 

P.S. Tekstic sam napisala juce i imala sam malih problema jer je veci deo jednostavno sam od sebe nestao o.O Tako da je editovan i nadam se da ce uspeti da nadomesti ono sto sam napisala prvi put, posto sam mnogo besna jer se to desilo jer sam bas onako od srca pisala i plakala i kezila se, a onda se desi da mi taj najlepsi deo nestane :/ Nadam se da ste uzivale citajuci, da su se malo provrtele slike u glavama i osecanja u srcima :)

P.P.S.

Iiiiiiiiiiiiiiiiiiiii PONOVO SAM URADILA ISTO!!! Umesto da kopiram tekst, ja sam odmah otisla na Save i desi mi se isto - progutan je jedan deo!!! Grrr!!! Cini mi se kao da je zbrzano i zao mi je zbog toga. Nadam se da cete shvatiti poentu price :D

Voli vas vasa Nina :)

1 Jan 2013

Ples i inteligencija

Ja mislim da se svaka plesačica koja drži do sebe našla u situaciji da se brani i objašnjava nekome kako je orijentalni ples kompleksna umetnost i zahteva jako puno rada, razumevanja, muzičke edukacije i ostalih kvaliteta, koji se ne vide na prvi pogled. Da nije dovoljno mlatiti i mešati, već uložiti određeni intelektualni napor. Za vrhunski ples potrebno je simultano vladati sa više tipova inteligencije (a samo logička se može izmeriti). To ne znači da ljudi sa slabije razvijenim inteligencijama potrebnim za ples ne mogu plesati, već samo da ne mogu biti vrhunski plesači, ali na kraju krajeva to nije ni važno. Važno je težiti sopstvenom maksimumu.

Da intelektualci nisu nužno samo matematičari ili filozofi, već i plesači pokazaće naredni esej, koji je napisala moja prijateljica Žana Korolkova. Esej je pisan na engleskom jeziku za njene studije u Americi, a ja sam ga prevela na srpski uz njeno odobrenje, za vas.

 

Inteligencije koje mora posedovati uspešan plesač

Zhanna Korolkova

 

Tradicionalno gledano, inteligencija se definiše kao sposobnost da se odgovori na pitanja na IQ testovima i može se izmeriti. Uglavnom smatramo nekog ko je dobar u matematici ili jezicima inteligentnim. Tako su matematičari, pisci i filozofi smatrani ljudima istaknute inteligencije u našem društvu. Sportisti, muzičari, plesači ili dizajneri nikad nisu smatrani intelektualcima.

Profesor Hauard Gardner (Howard Gardner) u svojoj teoriji višestrukih inteligencija prepoznaje sedam tipova inteligencije: telesno-kinestetička, muzičko-ritmička, vizuelno-prostorna, interpersonalna i intrapersonalna pored logičko-matematičke i verbalno-lingvističke. Prema Gardneru, rezultati IQ testova ne mogu biti pouzdni pokazatelji inteligencije, s obzirom na to da dobar uspeh u školi ne implicira nužno i velike uspehe u životu. Gardner kaže da svi ljudi poseduju svih sedam tipova inteligencije u različitim količinama. On naglašava neophodnost kombinovanja inteligencija kako bi se uspelo u određenoj oblasti života, s obzirom na to da inteligencije retko rade nezavisno, već se češće nadopunjuju. Na osnovu ove teorije, uspešan plesač mora baratati sa tri tipa inteligencije: telesno-kinestetičkom, muzičko-ritmičkom i interpersonalnom.

Telesno-kinestetička inteligencija može se opisati kao sposobnost korišćenja svojih mentalnih sposobnosti za koordinaciju pokreta tela. Ova inteligencija menja popularan stav o tome da su mentalne i fizičke aktivnosti nepovezane.

29265_1393136720094_4698717_n

Ples je oblik izražavanja kroz pokrete; on zahteva određene fizičke veštine kao što su snaga, agilnost, fleksibilnost i koordinacija kao i dobra edukacija, koja uči plesača pravilnom držanju, skokovima, okretima, udarima itd. Ipak, samo fizičke veštine ne čine plesača. Plesač zahteva vladanje ne samo telom, već i umom kako bi bio uspešan. Pošto svi delovi tela moraju da se koordinišu, plesač mora imati dobru moć pamćenja, svest o sopstvenom telu, sposobnost vizuelnog učenja, samoanalize i sposobnost snalaženja u trenutku.

Jako je važno da plesač ume i može da prepozna različite ritmove i varijacije muzike i da bude u stanju da se kreće u harmoniji s muzikom. Muzika pruža mogućnost izbora plesanja na ritam, akcente ili melodiju; uspešan plesač trebalo bi da je u stanju da razlikuje ova tri, kao i da prepoznaje kompleksne ritmove, strukturu pesme i različite instrumente u kompoziciji. Na primer, veliki broj intrumenata se koristi na Srednjem Istoku kako bi se stvorila muzika na koju plešu orijentalne plesačice. To su perkusije (tabla, rik, def, sagat), žičani instrumenti (kanun, rabab, oud) i duvčki instrumenti (zurna, mizmar, zumara, nej). Profesionalna orijentalna plesačica bi trebalo da zna i da je u stanju da prepozna instrumente i čuje ih u muzici, kao i da zna koji pokreti idu s kojim instrumentima. Na primer, harmonika traži spore, senzualne pokrete kao što su kamile. Tabla zahteva oštrije pokrete, kao što su akcenti kukovima. Još važnije, dobar plesač će znati šta da radi kada se čuje više instrumenata kako sviraju simultano: dobar plesač će znati kad da ignoriše tablu, kad da ignoriše harmoniku, a kad da obrati pažnju na oba. Neki ljudi za to kažu osećaj za muziku, neki kažu dobro uho, a ja kažem muzička inteligencija.

Način na koji plesač interpretira muziku kroz ples govori jako puno o njegovom ili njenom karakteru, emocijama, a nekad čak i zemlji porekla i učenja plesa i to je ono što je publici zanimljivo za gledanje.

Za ples se često kaže da je neverbalni oblik komuniciranja plesača s publikom. Ples je način izražavanja, oslobađanja i pokretanja emocija i inspirisanja drugih. Često plesač mora da predstavi određenog lika ili personu i učini je verodostojnom. Važno je da plesač može da se poveže s publikom na emotivnom nivou. Neko može biti fantastičan tehničar, ali ako se ne poveže emotivno s publikom, nastup neće imati ni približno onoliko uticaja i neće ostaviti naročit utisak.

Živimo u svetu u kojem se vrednuju kognitivne i intelektualne sposobnosti iznad svega. Društvo je opsednuto matematičkom i verbalnom inteligencijom. Ironija je što, kao plesač, nikad sebe nisam videla kao inteligentnu osobu na taj način. Uvek sam osećala da moram da se pravdam govoreći ljudima da imam fakultetsku diplomu i da sam plesačica, jer sam tako izabrala, kao da bi ljudi imali lošije mišljenje o mojoj inteligenciji da misle da sam samo plesačica. Štaviše, nikad nisam shvatala da je potrebno više tipova inteligencije za uspešnog plesača. Svaka inteligencija radi u kombinaciji sa ostalima i doprinosi ukupnoj inteligenciji osobe i njenom uspehu. Kao što Gardner kaže “Iako je relativno mali broj inteligencija, raznolikost ljudskih sposobnosti se stvara kroz razlike u zastupljenosti nivoa različitih tipov inteligencije. Zapravo, može se reći da je ukupno više od zbira pojedinačnog.” (Gardner, 521)

 

Citirani radovi

Gardner, Howard. “Theory of Multiple Intelligences.” World of Ideas. Ed. Lee A. Jacobus.

Eighth Edition. Boston: Bedford/St. Martinis, 2010. 503-521.

"Feelings About Feeling." www.kissesfromkairo.blogpost.com. N.p., 4 Aug. 2012. Web. 25 Sept. 2012.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...