27 Jun 2012

Reč učenice: Ana Pavlović (Yasmin)

Drage moje...
Dugo sam ra zmišljala kako da počnem ovu svoju priču...Priču o tome kako sam postala „Salomica“.
Najbolje bi bilo da počnem od samog početka...
Mene je oduvek privlačio orijentalni ples, te divne devojke, njihova šminka, odeća, velovi... Muzika, pesme na jeziku koji nisam razumela, ali sam – osećala.466613_307379369339892_1935293119_o
Naravno, kao i sve žene u tom periodu, moja ćerka (tada devojčica od 4, 5 godina) i ja smo gledale božanstvenu Žade kako pleše u seriji „O Clone“ – bile smo opčinjene... Ja - njenim pokretima, elegancijom i energijom kojom pleni, moja devojčica – muzikom i plesom.
Posle par godina, ja sam počela da radim u kafiću čiji je vlasnik Iračanin, gde su nastupale orijentalne plesačice. To je bio moj prvi „pravi“ susret sa orijentalnim plesom.
Nije prošlo dugo, odlučila sam da se i sama okušam u tom plesu.
Pronašla sam školicu orijentalnog plesa, koja mi je bila blizu kuće, gde je bilo prijatno društvo, čak sam upisala i svoju ćerkicu – kako bismo provodile kvalitetno vreme zajedno, i krenula sam...
Ali, tada nisam bila spremna.
Sada to znam.
Ja, majka dvoje dece, sa neodredjenim radnim vremenom, sa minimalnom podrškom od strane ukućana, nisam umela da se izborim sa obavezama, sa samom sobom i da ostanem istrajna...
Odustala sam posle 3 meseca.
Prošle su godine od tada. Obaveze i manjak slobodnog vremena su od mene napravile mašinu, kojoj je svaki dan isti - umornu, bezvoljnu i nezadovoljnu ženu...
U januaru ove godine sam shvatila da je – dosta!
Ja imam 34 godine, dvoje dece – ćerku od 12 godina i sina od 10 godina, posao koji obožavam, supruga, porodicu... Vreme je došlo da se posvetim malo i sebi, da uradim nešto za sebe – nešto što me čini srećnom i ispunjenom...
Moja prva misao je bila – orijentalni ples!
Ali, kako pronaći dobru školu i kako se odlučiti?
Ukucala sam u pretraživač: „škola orijentalnog plesa“ i u moru predloga izabrala sam jedan. Poseban.
Škola orijentalnog plesa Salome.
Ono što me je oduševilo su bili tekstovi na blogu, napisani sa toliko ljubavi i pažnje, prepuni korisnih informacija i odgovora na sva moja pitanja.
Pomislila sam: „Ovo je pravo mesto za mene!“
Nisam pogrešila.
U martu ove godine počela je sa radom grupa Yasmin, moja grupa. Na početku nas je bilo samo četiri, da bi se vremenom taj broj povećao na – sedam.
Odlično smo se uklopile, od samog početka – kao da se znamo sto godina. Smejemo se, izlazimo zajedno, pričamo u nedogled...
U maju, ove godine, posle samo 2 meseca igranja – naša Iris je rekla: „Imate svoj prvi nastup!“
Dale smo sve od sebe, da ne razočaramo Iris, da bude ponosna na nas, da i mi same budemo ponosne na sebe...
Imale smo ogromnu tremu, ali i veliku podršku ostalih devojaka, ostalih „Salomica“, što nam je pomoglo da izgledamo veoma dobro na našem prvom nastupu... Ponosna sam što sam deo takve ekipe, moćne ženske ekipe, koja daje sve – bezrezervno! I ljubav i podršku i razumevanje i pomoć... sve!
Da bi me bolje razumele žene, moje vršnjakinje, koje još uvek razmišljaju da li da „uplove“ u ove vode ili ne ...
Ja sam najstarija u svojoj grupi, ali ni u jednom trenutku se nisam osetila tako. Ispred onog našeg čarobnog ogledala – sve smo iste!
Ples mi je dao snagu, energiju koja je godina spavala u meni – duboko zakopana ispod svih onih silnih briga i obaveza, moje Yasminke me uvek oraspolože i nasmeju – ma koliko da je bio težak dan, Iris uvek ima način da iz nas izvuče još više i bolje – čak i kada mi same pomislimo da ne može više...
Ples mi je pomogao da izadjem iz one lenje učaurenosti i da se pokrenem. Zahvaljujući plesu, uspela sam da smanjim svoju kilažu, da rešim sve ono što me je mučilo...
Da učinim nešto lepo, božanstveno, za sebe...
Zahvaljujući orijentalnom plesu, ja sam upoznala Iris – predivnu mladu ženu, punu razumevanja, strpljenja i ljubavi, devojke sa kojima delim i dobro i zlo – moju grupu Yasmin, ali i ostale „Salomice“ – devojke koje su igrale mnogo duže od nas, ali su nas prihvatile kao svoje najrodjenije, od samog početka...
Stekla sam prijateljstva za ceo život, neponovljiva iskustva i - shvatila...
Zahvaljujući plesu – JA sam postala bolja...
Bolja sebi, bolja ljudima koji me vole, koje ja volim...
Radujem se svakom novom času, novu koraku, pokretu...
Jer, to sam sada ja...
Član Salome porodice... „Salomica” :D

<3 <3 <3

Ana Pavlović

20 Jun 2012

Istraživanje o obrazovnoj strukturi orijentalnih i tribal plesačica

Pre par meseci, u saradnji sa Tamarom Đorđević iz plesne grupe Zeina (Niš), pokrenula sam jedno malo istraživanje. Ovo istraživanje imalo je za cilj da otkrije strukturu plesne zajednice na našem govornom području između ostalog u oblasti obrazovanja. Opšte je poznato da prosečni građanin i dalje misli da su orijentalne plesačice ustvari glupačice koje imaju sreću da dobro ‘mešaju’. Tamara i ja smo se bacile u misliju da dokažemo suprotno.

Samo žene i devojke iz našeg studija Salome i Tamarine grupe Zeina mogle bi da dokažu da ova tvrdnja nema veze sa istinom, ali to svakako nije dovoljno za neki veći argument. Anketa je sastavljena tako da se odnosi i na orijentalne i na tribal plesačice, a zatim smo je pustili u promet na net. Uzorak je bio slučajan. Popunile su ga plesačice ne samo iz raznih gradova i škola iz Srbije već i koleginice iz drugih zemalja koje pripadaju našem govornom području. U trenutku zatvaranja ankete za javnosti bilo je 154 popunjena primerka. A sada da pređemo na rezultate:

Od svih ispitanica čak 97% je završilo gimnaziju ili stručnu četvorogodišnju školu, i to sa podjednakim procentom. Samo 3% spada u grupu onih koje su pohađale trogodišnju srednju školu. 87% ispitanica je završilo fakultet ili trenutno studira. Šokantno? Za nas ne, ali za nekoga će možda biti nova informacija. Dakle oni koji se bave orijentalnim plesom u velikoj većini nastavljaju svoje obrazovanje u vodama visokoškolskih ustanova. 42% plesačica je zaposleno. Na prvi pogled ovo deluje kao mali procenat, ali ukoliko u obzir uzmemo i činjenicu da se čak 71% ispitanica nalazi u 20im godinama taj podatak je sasvim u redu. Od ostalih 12% je u 30im, 8% su tinejdžerke, 6% je u 40im, 2% u 50im i 1% deca.

Ono što lično smatram nedostatkom uzorka je to što dobar deo žena koje su zaposlene imaju manje ili nemaju uopšte vremena za internet, pa je moguće da smo tu izgubile određen procenat dama srednjih godina koje bi uticale na rezultate u smislu obrazovanja i zaposlenosti. Ipak ni ova činjenica ne menja bitno stvari, ako uzmemo u obzir da su anketu verovatno popunile upravo one devojke i žene koje su najviše angažovane u svetu plesa u smislu napredovanja, nastupa i sl.

Na kraju jako je interesantna sledeća statstika. Samo 16% ispitanica na časove plesa dolazi isključivo rekreativno, kao zamena za neku drugu fizičku aktivnost, bez interesovanja za teoriju plesa. Primetila sam i kod svojih devojaka da vrlo brzo, već u roku od par meseci, budu uvučene u orijentalni vrtlog i počnu da zapitkuju pitanja o stilovima, značenju pesama ili određenih pokreta. Teško je ostati po strani kada se bavite ovako bogatim plesom.

20% ispitanica ples smatra svojim hobijem, ne opterećuje se previše, ali voli da gleda druge plesačice, uči o novim stilovima i saznaje nove stvari o plesu. I čak 36% devojaka i žena ima neke ambicije vezane za ples. Želi da se usavršava, napreduje, nastupa, a možda jednog dana i nešto više. Za mene je ovo zaista fascinantan podatak. Divno je znati da i same plesačice ples smatraju poljem na kom se mogu usavršavati i napredovati, a ne samo puko ‘mešanje’.

I za kraj zahvaljujem se svima koji su učestovali u anketi. Za sve vas ovi podaci neće biti naročito novi, ali je vaše učestvovanje doprinelo tome da izvučemo validan argument za buduće rasprave sa neznancima, kumovima, svekrvama itd. :)

16 Jun 2012

Ples je za svako telo!

Pre neko veče, dok je u toku bio čas grupe Habiba, jedna prolaznica (sitna ženica srednjih godina) se zaustavila da nas gleda s vrata. Nakon desetak minuta nas je sva oduševljena nahvalila i dodala kako bi nam se vrlo rado pridružila kad bi bila malo gabaritnija. Ja sam pokušala da joj objasnim da vrsta i oblik tela nemaju nikakvu ulogu u plesu, ali ona je ipak insistirala na tome da je njeno telo neadekvatno za naš ples, kao i da se ni jedan Arapin ne bi oženio njom.

Omaris 

Činjenica je da ima dosta ljudi koji tako misle, bez nekog realnog osnova. Naravno ukusi su različiti kad su u pitanju vizuelni parametri tela. Međutim kada se ples posmatra kao harmonija pokreta i emocija, a ne subjektivna lepota tela, to onda uopšte nije bitno. Bilo mi je drago kad sam uvidela da se moje devojke slažu sa mnom, s obzirom na činjenicu da većina njih počne da dolazi na časove sa sličnim predubeđenjima kao i slučajna prolaznica s početka teksta. Devojke su danas u globalu poprilično nezadovoljne svojim fizičkim izgledom usled okrutne propagande, koja nema veze sa životom, ali pomaže potrošačkom društvu da opstane. Većini devojaka je u početku neugodno da otkriju stomak ukoliko nije savršeno zategnut i ravan. Međutim kako vreme prolazi i njihovo samopouzdanje raste jedna po jedna počinju da budu ponosne same na sebe, i neko kilo više ili bilo kakva druga mana koja im je ranije smetala postaje manje važna – barem dok plešu. I stomaci izlaze na svetlost dana.

 

Na nastupu će gledaoca (koji gleda ples, a ne telo plesačice) povući njena energija, lice i lepota pokreta. Lično, imam listu podosta plesačica koje volim, a u njih spadaju dame od onih veoma fit, pa do onih pozamašnih kraljica, koje kad ustanu opčine prostoriju svojim grandioznim šarmom.

533400_318598378222752_1044373127_n

Poenta plesa za prosečnu, za svaku ženu, trebalo bi da znači prihvatanje sebe. Žena bi trebalo da bude srećna u svom telu i da provodi vreme slaveći ga umesto kritikujući. Priložila sam slike dve plesačice i dva plesača, koji me potpuno opčinjavaju svako na svoj način, a uz to su i divne osobe. Potpuno različite građe, ali podjednako predivni na različit način. Mislim da je suvišno pričati dalje kada vidite da je i muškarac sposoban da pleše tako da vam oduzme dah i ostane u pamćenju. Kada gledate takve umetnike na delu zaboravite njihove godine, pol, izgled.. jedino što vidite je njihova strast i ljubav. A to je sve što je potrebno i običnim ženama za ples. Ne mora svako biti profesionalni plesač, ali verujem da svako MORA da pleše, da stvarno oseti svoje telo i upozna sebe.

I da me nateraju da se odlučim za jednu osobu ove četiri – ne bih mogla.

Jer ples ne zavisi od telesnog tipa, već od srca i duše.

168912_1629469131387_4005844_n

9 Jun 2012

Salome na V festivalu ženskog sporta

3. juna 2012. na Adi, održao se V festival ženskog sporta. Pozvane smo da svojim plesom damo mali doprinos ovoj lepoj manifestaciji. Rešile smo da se predstavimo shaabijem, uličnim modernim stilom orijentalnog plesa, koji obična publika nema često prilike da vidi. Na sceni su sa mnom bile i Nina i Milena iz najstarije grupe Zahra. Ovom prilikom se zahvaljujem organizatorima festivala koji su nas pozvali, kao i našem prijatelju Goranu Filipoviću, poznatom imitatoru Majkl Džeksona, koji nas je povezao. Bilo nam je zadovoljstvo što smo bile deo ove ogromne ženske struje i nadamo se da će ona samo nastaviti da raste, kao i da ćemo se družiti i naredne godine :)

599234_3743933754470_642996799_n

205301_3743966875298_1526853158_n

  301870_3743939874623_1995505858_n

 480788_3743949474863_1014894324_n

   522686_3743924274233_1375075324_n

 

 252274_3743941874673_1384679959_n

Preuzeto sa sajta festivala:

5.FESTIVAL ŽENSKOG SPORTA je jedinstven u svetu, multidisciplinarnni sportski projekat namenjen ženama svih uzrasta u domenu vrhunskog i rekreativnog sporta. Ova manifestacija nastoji da angažuje što više žena, sportskih organizacija ili institucija, javnih i privatnih subjekata direktno ili indirektno vezanih za razvoj i afirmaciju ženskog sporta.
Strateški imperativ projekta FESTIVAL ŽENSKOG SPORTA je podsticanja većeg učešća žena u sportskim i rekreativnim aktivnostima u pravcu kreiranja novih generacija zdravih i uspešnih žena.
Na festivalu će učestvovati 50 sportskih klubova iz Beograda i Srbije kao i rekreativke svih uzrasta koje će demonstrirati svoje umeće iz 36 sportskih disciplina pod sloganom "Žene biraju sport " Graciozne, snazne i hrabre, posvećene sportu, i ove godine će se predstaviti na mnogobrojnim otvorenim terenima Ade Ciganlije, sa željom da prezentuju trofejne sportske grane kao i da popularišu i omasove ženski sport. Zato se nadamo da će ovih 2.000 žena postati naše ambasadorke širom Srbije u cilju širenja pokreta omasovljavanja i promocije ženskog sporta.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...