3 Sept 2012

Plesačka stopala: mračna strana medalje

OBAVEZNO PROČITATI PRE OSTATKA TEKSTA!!!

Ovaj uvod dodajem naknadno, jer su se neke devojke koje su imale želju da se bave orijentalnim plesom uplašile nakon čitanja ovog teksta i odustale. Iako sam se potrudila da u tekstu razjasnim da je velika razlika između rekreativnog bavljenja plesom (i bilo kojim sportom) sa 2-3h nedeljno i profesionalnim bavljenjem, koje zahteva svakodnevni višečasovni rad, osećam potrebu da dodatno pojasnim ovu razliku, kako ne bi došlo do toga da se još neka devojka uplaši nepostojećeg bauka :)

Činjenica je da stopala najviše stradaju kod balerina, zbog specifičnog načina na koji presuju stopala u baletanke. Nije isto plesati 2h nedeljno i po 5-6h svaki dan. Sledeći tekst govori o tome kako u svakom sportu (i plesu) neki deo tela najviše pati. U plesu su to stopala. Ali to se svakako odnosi na višečasovni svakodnevni pritisak tokom dugo godina. U našem plesu imamo sreću i mogućnost da budemo bose, što je nazdravije i najprirodnije okruženje za stopalo (istraživanje na kraju teksta vam to i dokazuje). Mnogo je teže stiskati stopala u baletankama, cipelama na štiklu koje nose latino plesači ili patikama za hiphop ples. Ko se plaši za svoja stopala ili neki drugi deo tela, najbolje je da se ne bavi nikakvom fizičkom aktivnošću, jer sve što radimo na neki način opterećuje telo. U najvećem broju slučajeva čini ga fleksibilnijim, izdržljivim, zetgnutijim i jačim. Ukoliko se ne pridržavamo nekih pravila može doći do povreda i na trčanju ili jogi. Ali o tome se ne govori, jer su brojke u promilima, a ono što postignete i dobijete kroz fizičku aktivnost daleko veće od moguće nezgode. Ko god želi da se profesionalno bavi nečim mora da zna i da prihvati činjenicu da svi sportisti imaju neku slabu tačku, jer je takav ljudski organizam. Velika je razlika između treniranja 30h nedeljno i 3h nedeljno. :) S tim na umu nastavite da čitate ostatak teksta!

Pre neki dan sam na Salome facebook profilu napisala status, koji je povukao za sobom opširnu i interesantnu diskusiju među plesačicama:

Ljudi često misle da plesačice imaju prelepa negovana stopala koja idu uz prefinjenost i lepotu njihovih tela u pokretu. O kakva zabluda!

Postoji pojam "dancer's feet" i odnosi se na stopala koja su urnisana od plesa (dakle nije kompliment xD). Stopala trpe najveći teret i štetu pri plesu (najviše u baletu), ali i drugim plesovima, posebno onima u kojima se ne nosi obuća, pa koža puca i uvlači se prljavština. Ma koliko ih negovali, profesionalni plesači ne mogu imati slatka mala fensi stopala. Kao što stolari ne mogu imati negovane ruke.

Što više trenirate (i nastupate) to če vam stopala neminovno propadati. Ali jednom kad se pomirite s tim i prihvatite tu činjenicu kao takvu postaćete one koje se smeju sitnim kukanjima novajlija u plesu, a vaša stopala postaće vaš trofej koji oslikava iskustvo, trud i rad :) Svaka profesija ide s cenom. Budite upozoreni, ali imajte i na umu da je vredno toga. Ne stidite se svojih stopala, budite ponosni na priču koju ona pričaju :)

ballet_dancer_suffers_with_stinky_feet

Ideju da napišem ovaj post dobila sam skupljajući razne žalopojke devojaka oko sebe, koje se bave raznoraznim plesovima. i sama se s nastupa uvek vraćam crnih stopala, a dešava se i da se isečem tako što nagazim na staklo ili nešto drugo. Ukratko govoreći, stopala su za plesačicu prva linija fronta. Nose najveći teret, trpe najviše skokova, okreta i koraka, a što je najvažnije jedina ne odmaraju ni sekund ceo trening ili nastup - ustvari ceo život. Većina povreda kod plesača se odnosi na stopala i zglobove.

Osim stopala veliki pritisak trpe i skočni zglob i kolena. Jako je važno dobro ih zagrejati pre nego što počnete s plesom. Ponavljam – nikad ne preskačite zagrevanje, ali to se najviše odnosi na zglobove! Iako ovo ume da bude gnjavaža itekako pomaže da izbegnete eventualnu povredu. Od položaja stopala uveliko zavisi i kičma. Pa u orijentalnom plesu uvek morate paziti na njihov pravilan položaj (stopa moraju ići blago u V, nikad jedno ka drugom). Mada se nekima može činiti da je ples lagana zabava, plesači mogu zaraditi iste povrede kao i sportisti ukoliko se ne pridržavaju nekih bitnih pravila.

Neki ljudi kažu da su plesačka stopala najružnije što postoji na telu čoveka. Ko nikad nije video noge balerine misliće da  preuveličavam. Međutim, profesionalne balerine koje plešu na špicu i treniraju po više časova dnevno, a zatim nastupaju na sceni, vrlo često završavaju u bolnici na sanaciji deformisanih stopala, krvavih i slomljenih noktiju. Mračna strana baleta koju gledaoci ne moraju i ne treba da znaju dok uživaju gledajući neku plesnu predstavu, harmoniju tela i eleganciju pokreta. Ali mi koji se bavimo plesom bi trebalo da budemo upoznati s tim.

Kad dodje ljeto i pocnu da se nose sandale i papuce, pogledam u svoja bolna stopala i shvatim koja je cena biti profesionalni plesac. Ponekad zazalim zato sto ne mogu imam onako divna stopala kao u casopisima. Nadje se tu i poneka drugraica sa nekim svojim komentarom vezanim za moja stopala. Kako ih ucutkam? Pokazem im ono sto moja stopla i moje telo mogu a njihova ne. I pokazem spic baletanke u kojima budem i po dva-tri sata dnevno, sve podloge na kojima bosa plesem orijentani ples i tada i one shvata da plesanje nije samo zabava koja se sastoji od malo skakutanja uz muzike, vec to predstavlja mnogo vise. Trud, rad, disciplina, razna odricanja. Sada pocinjem da volim svoja stopala jer su ona dokaz moje posvecenosti plesu.

Jelena Popović, Crna Gora

Srećna okolnost po nas iz sveta Orijenta je što možemo da budemo bose i sprečimo deformitete koje najčešće stvara obuća. (Mada postoje plesačice koje plesaču u cipelama na štiklu, najčešće turske, ali i libanske i egipatske, američke itd. ja sam apsolutno protiv toga. Ubija prirodnu lepotu i stvara dodatne probleme – pomera centar ravnoteže i stav i menja pojedine pokrete). Lično uvek treniram, nastupam i svakodnevno idem bosa kad god je to moguće. Međutim, to i dalje ne znači da smo rešili sve probleme. I dalje naša stopala trpe dok plešemo i potrebno je biti pripremljen na određene tegobe i promene. Najčešći među njima su ravna ili spušena tabana I čukljevi. Ovo svakako nije ništa toliko drastično kao goreopisani problemi profesionalne balerine i neće od vas stvariti instant Frankenštajna, ali važno je uvek biti dobro informisan. Ovo naročito važi za rekreativce. U 2-3h plesa nedeljno nećete bitno uticati na izgled svojih stopala, nemojte da vas ovaj tekst uplaši ;) Samo ne zaboravite sa uradite pedikir i nalakirate nokre!

E sad, šta ćemo sa onima koji već imaju ‘ružna’, deformisana stopala, zbog kojih im je neprijatno, a žele da se bave orijentalnim plesom? Ništa strašno. Postoje baletanke boje kože, koje su mekane kao čarapice, nećete ih ni osećati na nogama, a učiniće da ne mislite na svoja stopala dok plešete. Pametno je nositi ove baletankice i kad je podloga na kojoj plešete hladna, prljava ili postoji šansa da nagazite na komadić stakla, pikavce itd. Kada je drvena bina stara I postoji mogućnost da se posećete na neki okrzani delić. Ili kada je puno plesačica na sceni pa su dobre šanse da se otkinute perlice s kostima nađu vama pod nogama.

Za kraj predstavila bih vam jedno interesantno istraživanje. Kada sam ga otkrila pre nekog vremena to je učvrstilo moje ubeđenje da je čovek stvoren da bude bos i da je obuća jedno nažalost nužno zlo ljudske civilizacije.

10 minuta kasnije..

Moraćete da mi verujete na reč :D ne mogu sad nikako da nađem dokuemnt sa konkretnim podacima, imenima itd. ali vrlo dobro se sećam šta je pisalo. Pre nešto više od 100 godina, jedan lekar je uradio istraživanje o tome kako obuća utiče na ljudsko stopalo. U istraživanje je bilo uključeno puno dece I odraslih ljudi od kojih polovina nikad nije nosila obuću, a druga polovina jeste. (Početak XIX veka, serijska proizvodnja i distribucija još uvek se nisu razmahale, a ni cene nisu bile pristupačne svima). U svakom slučaju, na kraju se ispostavilo da oni koji nisu nikad nosili obući nisu imali nikakve probleme sa stopalima (bila su zdrava 100%), dok je kod onih koji su je nosili bilo dosta (ne sećam se tačnog procenta, ali kad budem našla dokument ubaciću tačne podatke u ovaj tekst) deformacija raznih vrsta. Štaviše, otkriveno je da je dovoljno 3 meseca nošenja obuče da stopala počnu da menjaju svoj prirodni oblik. Istina je da je i obuća verovatno dosta udobnija i kvalitetnija sad nego pre 100 godina, ali tu je I činjenica da stopala osobe koja nikad nije nosila obuću izgleda šire, prsti su pravi i rašireni, dok su kod onih ‘ukalupljenih’ prsti zbijeni uz čestu pojavu ravnih tabana i čukljeva.

Ako dugo godina provedete bosi možda ćete primetiti da vam se stopalo natno raširilo. Međutim to je njegovo prirodno stanje. Uska stopala su ukalupljena obućom i kao takva nisu prirodna. Zato ova promena ne bi trebalo da vas uplaši. Možda jedino budete imali problem da nađete seksi štiklice, ali ja bih lično uvek menjala štiklice za priliku da budem bosa :))

Poslednja reč

Ako ste već odabrale orijentalni ples kao svoj hobi ili profesiju, učinite svojim sirotim stopalima, koa su ceo život zarobljena u obući i pustite ih da slobodno dišu kad god to možete :) Iako ih maltretirate, da se tako izrazim, ipak imate tu privilegiju da im pružite bar na kratko boravak u prirodnom stanju. I na kraju krajeva, kakva su da su – vaša su!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...